BIBLIJSKA PORUKA DANA

Vrijeme kroz godinu

13. tjedan kroz godinu

Srijeda, 30. lipnja 2010.

Mt 8,28-34

28I kada dođe prijeko, u gadarski kraj, eto mu u susret dvaju opsjednutih: izlazili su iz grobnica, silno goropadni, te nitko nije mogao proći onim putem. 29I gle, povikaše: "Što ti imaš s nama, Sine Božji? Došao si ovamo prije vremena mučiti nas?" 30A podalje od njih paslo je veliko krdo svinja. 31Zlodusi ga zaklinjahu: "Ako nas istjeraš, pošalji nas u ovo krdo svinja." 32On im reče: "Idite!" Oni iziđoše i uđoše u svinje. I gle, sve krdo jurnu niz obronak u more i podavi se u vodama. 33A svinjari pobjegoše, odoše u grad te razglasiše sve, napose o opsjednutima. 34I gle, sav grad iziđe u susret Isusu. Kad ga ugledaše, zamole ga da ode iz njihova kraja.

Tumačenje:

Fra Tomislav Pervan

ISUSE, OSTANI S NAMA - TREBAMO TE

Mt 8,28-34

Učenici imaju slabu ili nikakvu vjeru, ostali svijet gotovo nikakvu, a demoni slute kako im je s Isusom došao kraj. Ponovno imamo jasnu piščevu nakanu izraziti kako s Isusom dolazi i stvarna revolucija u svijet, čišćenje svijeta od demonskih sila. Dolazi sud demonima! U središtu je Isusova pobjeda nad paklenim silama, kojih je prema Markovu Evanđelju ovdje cijela legija, te njihov konačni poraz. U izvorniku stoji kako se "stado obruši u more", ali onda se odmah nadovezuje u pluralnom obliku "i svi poginuše u vodama". Misli se na demone. To je naglasak cjelokupnoga izvješća. Isus im presuđuje na drastičan način, što ćemo potom susresti i u Knjizi Otkrivenja gdje se Sotona baca u ognjeno more.

Prethodno smo čuli kako je Isus utišao oluju na moru. Učenici u životnoj opasnosti, bore se za vlastiti život, sve se oko njih ljulja i trese, i Isus smiruje more i valovlje. Na njegovu riječ sve se utišava. Slično je i s ovom dvojicom nevoljnika. Njima otresaju neprijateljske, demonske sile, ne daju im mira. Potres u duši, stalni život u strahu. Ovaj izvještaj samo je nastavak onoga o oluji na moru. U opsjednutome imamo navalu svih neprijateljskih sila iznutra, čovjekova je duša uskovitlana, nemirna, uvijek u krajnje dramatičnom stanju. Iznutra izvire vulkan koji ne da čovjeku mira ni sna. Oni su živi pokopani, žive u udubinama, grobnicama. Sve dok se ne pojavi Isus!

Što hoćeš od nas, Sine Božji? - pitaju demoni iz obojice. Jesi li se pojavio da nas mučiš, da nam ne daš mirai Da, upravo je to zadaća Gospodinova. Ova su dvojica opsjednutih u teškoj životnoj nevolji. Spasa im nema dok ne dođe jači od demonskih sila. U Isusu se susreće na jednoj strani Božja sila - i s druge strane demonska. Ona biva poražena. Isus opsjednute oslobađa i liječi. Vraća čovjeku zdravlje, čovjek postaje ono što jest, pred Bogom i ljudima. Nije više igračka demonskih sila, nije više otuđen, nije više pod vlašću ila koje tlače i zarobljuju. Ovo je trijumfalni pohod Mesije u svijetu, najava onoga što će poslije reći Isus na rastanku, i prema Matejevu i prema Markovu Evanđelju: “Učinite sve narode mojim učenicima! - Izgonite nečiste sile!” To je najava konačnoga obračuna između Boga i sila Zloga. Utoliko imaju demoni pravo kad govore kako ih muči prije vremena.

Nakon što je ozdravio, odnosno oslobodio dvojicu od demonskih sila mještani mole Isusa da napusti njihov kraj. Radije će živjeti s nekoliko bolesnika, nego se obratiti, prihvatiti Isusovu osobu. Nema zdravlja bez cijene. Treba i pred Gospodinom pasti na koljena, obratiti se, da bi čovjek iskusio mir u duši. Mira nema bez temeljita obraćenja, mira nema ako se čovjek do kaja ne upusti u Isusove zahtjeve i Govor na gori. Uvijek je lakše reći Isusu da odstupi, da se ukloni, da ode iz nekoga kraja, nego da čovjek prihvati njega i njegove zahtjeve. Ovakav će stav otjerati Isusa u izolaciju i na kraju na sami križ. Ljudi radije ostaju pri starome, nego se obraćaju novome, blizini samoga Boga u Isusu Kristu. Radije ostati u grobu svoje egzistencije, kao u krtičnjaku, nego izići na sunce koje nudi osoba ovoga Nazarećanina.

Što mi možemo učiniti? Gospodina moliti da ostane s nama, u našem kraju. Da osane u ovoj zemlji, na ovim prostorima. Bez njega je sve pustoš i samoća. O Isusu svjedoči sve oko nas. I zar možemo danas uskratiti novim naraštajima ono što je bezbrojne nosilo u životu i smrti? Treba samo danas proći velikim zavjetnim crkvama ili svetištima i pogledati sve one natpise koji svjedoče o uslišanim molitvama. Suvremenom je čovjeku ono ostatak nekih prošlih, minulih vremena, isto tako i vjera u demonske sile. Međutim, svi oni natpisi i pločice govore o krajnjoj nevolji, o velikoj vjeri, i na koncu, o uslišanju. Samo se onaj može rugati tim iskazima vjere tko ne zna što je velika nevolja, bolest, patnja, i što je vjera. Na svakoj stranici Evanđelja pronaći ćemo takvu vjeru te pouzdanje nevoljnoga čovjeka u Isusovu silu i moć.

Danas bismo htjeli zdravlje bez Boga, bez milosti, bez svetoga. To je nova vjera, vjera suvremenog čovjeka koji je odbacio i Boga i zle sile kao mogućnost. Zdravlje kao nova religija, pri čemu je Bog potisnut na sporedni kolosijek. Zato se i šire okultne prakse i ezoterija na sve strane. Čovjek današnjice ima samo jednu religiju, a to je bezgranična vjera u zdravlje. Ono je vrhovna čovjekova životna vrjednost. Vjera u zdravlje, beskrajna vjera u liječnike, polubogove u bijelome, zatim u medicinu i kemijsku industriju lijekova.

Dokazana je pak činjenica kako čovjek sam u sebi stvara preduvjete za zdravlje i bolest,  a ne lijekovi. Napasnik je uvijek prisutan i opsjeda čovjeka. Nije davao ni Isusu mira, sve od pustinje pa do Getsemanija i križa. Međutim, Isus na kraju izlazi pobjednik nad Zlom, Grijehom, Smrću, demonima. Isusu jednostavno nitko nije dorastao, do dana današnjega. Kocke su davno pale, slomljena je sila Zla, stare Zmije, Đavla, Sotone, Zavodnika cijeloga svijeta (usp. Otk 12,7-11), Božjega i čovjekova neprijatelja, one sile koja prezire sve čovjekoljubivo i bogoljubno, sile koja se pravi i sebi umišlja kako uvijek trijumfira, a zapravo je davno izgubila bitku.